LEONA PARAMINSKI
Leona je rođena 22.08.1979. u Zagebu. Djetinstvo je provela u Vrbovcu. Oduvijek je znala da želi biti glumica. Glumiti je počela već u osnovnoj školi, a njena prva uloga bila je uloga Pepeljuge u osnovnoškolskoj predstavi.
Akademiju je upisala 1997. godine i završila 2001. Leona je već odigrala mnogobrojne kazališne uloge, a dobitnica je «Zlatne Arene 2002.» za glavnu žensku ulogu u filmu Davora Žmegača «Prezimiti u Riju».
Proglašena je drugom najpoželjnijom ženom na temelju glasovanja žena homoseksulanih sklonosti na internetskim stranicama, slično se plasirala i u istraživanju provedenom u «Globusu». Ona i Mia Begović kume su «Cine Stara».
U sretnoj je dugogodišnjoj vezi s glumcem Kristijanom Potočkim s kojim, osim ljubavi prema glumi, dijeli i životni prostor.
AKTUALNOSTI:
- na kino repertoaru trenutačno su njezina dva filma:
1. «Družba Isusova» - glavna uloga; Marija Maximilijana
2. «Seks, piće i krvoproliće» - film sastavljen od triju priča, glumi u trećoj
- trenutačno glumi u dvjema predstavama:
1. «Tango» - u «Gavelli», uloga Ale
2. «Kanibal» - u ITD-u, uloga Victorije
FILMOGRAFIJA:
«Družba Isusova» (2004.) cjelovečernji igrani
«Seks, piće i krvoproliće» (2004.) cjelovečernji igrani
«Leti, leti» (2004.) TV film
«Ispod crte» (2003.) cjelovečernji igrani
«Prezimiti u Riu» (2002.) cjelovečernji igrani
«Suša» (2002.) kratki igrani
«Nebo, sateliti» (2000.) cjelovečernji igrani
«Četverored» (1999.) cjelovečernji igrani
«Bogorodica» (1999.) cjelovečernji igrani
HOSTELERCOOL:
Leona Paraminski - Sve što mi treba su sunce i more!
Razgovarao: Branimir Markač
Leona Paraminski, jedna od najboljih hrvatskih glumica, iza sebe već ima velik niz odigranih kazališnih i filmskih uloga, diplomu Akademije dramskih umjetnosti, a dobitnica je i 'Zlatne Arene' za glavnu žensku ulogu u filmu 'Prezimiti u Riu'. Odmor za svoju dušu i tijelo od brzog životnog ritma, isprepletenog mnogobrojnim obvezama, vidi u putovanjima. Da može, otputovala bi na neko skrovito mjesto uz more na par mjeseci, gdje nitko ne bi mogao doći do nje. Još u najranijem djetinjstvu shvatila je da će njen životni poziv biti gluma...
Leona Paraminski
Visina, težina: 170 cm, 52 kg
Boja kose, očiju: plava, plava
Datum rođenja: 22. 08. 1979.
Mjesto rođenja: Zagreb
Zemlja snova: Francuska
Ljubavni status: zauzeta
Najdraži film: Piano, Vrtlog života, Kum...
- Čim sam kao dijete, s nekih 5 godina, postala svjesna okoline i sebe same, znala sam da želim postati glumica. Prolazila sam faze i kada sam željela biti forenzičarka, seizmolog, psihologinja, svašta me furalo, no gluma je oduvijek bila predmet svih mojih želja.
Najdraža tvoja uloga?
Filmografija:
Pod vedrim nebom (2005.)
Družba Isusova (2004.)
Seks, piće i krvoproliće (2004.)
Leti, leti (2004.)
Ispod crte (2003.)
Prezimiti u Riu (2002.)
Suša (2002.)
Nebo sateliti (2000.)
Četverored (1999.)
Bogorodica (1999.)
- Nemam najdražu svoju ulogu, jer smatram da sam svakoj ulozi dala maksimum koji sam mogla, s obzirom na vrijeme za pripremu uloge. Ali, izdvojila bih ulogu u filmu 'Suša' Dalibora Matanića, jer je to bila prisutna moja najveća metarmofoza, i psihička i fizička. U sjećanju mi je i moja prva glavna uloga u filmu 'Prezimiti u Riu', Davora Žmegača, radila sam s odličnom ekipom, držali su me kao kap vode na dlanu i to mi je bilo divno iskustvo.
Kako se pripremaš za uloge?
- Svaka uloga nosi nešto drugo, svaki scenarij po kojem radiš nosi nešto novo tako da nemam neku univerzalnu shemu. Uvijek dajem maksimum od sebe za svaku ulogu i to je moj način, drugačiji pristup ne poznajem.
Jesi li zadovoljna svojim odabirom zanimanja? Bi li preporučila mladim djevojkama da krenu tvojim stopama?
- Osobno sam presretna svojim poslom. Svakako da bih glumu preporučila i drugim djevojkama, no ukoliko bi im porivi za bavljenje glumom bili želja za slavom, medijska eksponiranost, laka zarada i dobra zezancija, mislim da bi bile jako u krivu. Gluma zahtjeva puno rada, predanosti i odricanja.
Što misliš gdje bi danas bila da kojim slučajem nisi upisala Akademiju i završila u glumačkim vodama?
- Uvijek kažem da bih propala u životu jer ne znam što bih radila toliko srčano i toliko zdušno kao ovo. Svojevremeno sam išla upisivati fakultet defektologije pa bih vjerojatno radila nešto vezano uz djecu... No, nikad u svojoj glavi nisam imala neku alternativu za bavljenje glumom.
Da ti ponude ulogu u sapunici...
- Ne bih prihvatila. U sapunicama je bolja lova i razumijem ljude koji prehranjuju obitelji da im je taj novac potreban. No, iz glumačke perspektive, te uloge nisu nimalo zahtjevne, glumci se biraju po zadanom tipu te tada ulogu/lik više odrađuju nego li stvaraju. To je industrija, a takav pristup meni ne odgovara.
Trema prije nastupa?
- Imam i danas tremu pred nastup, no veoma malu. To je ona pozitivna trema koja te podsjeća da uvijek ozbiljno pristupaš poslu kojim se baviš.
Smatraš li da te gluma dodatno izgrađuje kao osobu?
- Da, jer gluma traži više rada na samom sebi iznutra nego neka druga profesija. Svakim novim likom kojeg psihološki moram upoznati otvaram neke nove 'čipove' u sebi koje, možda, netko drugi ne. Tako da se više baviš samim sobom.
Kakav je tvoj odnos prema scenama golotinje na filmu?
- Imala sam već scena golotinje na filmu, no ne mogu reći da sam ravnodušna prema takvim scenama. Ukoliko se radi o kvalitetnom filmu i ulozi gdje je scena golotinje nužna radi razrade karaktera lika, u redu. Golotinju radi same golotinje ne odobravam niti bih se ikada skinula za muške časopise.
Je li ti draži film ili kazalište?
- To su dva različita medija koja podjednako volim. Kazalište je puno ležernije, jednu ulogu radiš nekoliko mjeseci i opušteniji si, dok je film u mnogočemu zahtjevniji i svaki kadar, svaka scena mi je mala premijera.
Zahtjeva li posao kojim se baviš mnogo putovanja?
- Pa, zna se dogoditi da zbog potreba filma otputujemo negdje na duže vrijeme. Na primjer, 'Sušu' smo snimali u Lubenicama na otoku Cresu i to mi je bilo genijalno. Otputovali smo maltene u drugi svijet, maknuli se iz svakidašnje vreve i to mi je bilo super.
Voliš li putovati?
- Obožavam. To mi predstavlja slobodu duha. Voljela bih da imam puno love samo zato da mogu putovati, da mogu otići od svega...neopterećena. Ove zgrade oko mene me ponekad 'guše'. Kad putujem, u duši se osjećam slobodnom.
Kamo si sve putovala i da li ti se nešto posebno urezalo u pamćenje s tih putovanja?
- Proputovala sam već mnogo zemalja, al' putovanje u Šangaj mi je bilo genijalno. Mogla bih o tome pričati pet dana. Narod je tamo 'prelud'. Od kulture, hrane, do njihova načina izražavanja, to je neka sasvim druga civilizacija, dobro sam se snalazila i voljela sam biti tamo. Ne znam postoji li mjesto gdje sam se osjaćala tako prihvaćenom kao u Šangaju.
Gdje bi osim u Hrvatskoj mogla živjeti?
- Pariz me se veoma dojmio i mislim da bih tamo bez problema mogla živjeti. Trebala bih samo naučiti francuski, no to mi je ionako želja. Francuska mi se jako sviđa i malo brijem da sam u prošlom životu bila Francuskinja (haha). Željela bih posjetiti i zemlje Južne Amerike jer me moj temperament sličan njihovom tamo vuče. Nakon toga možda i promijenim mišljenje.
Kako zamišljaš odmor iz snova?
- Uz sunce i more. Jedino što mi treba.
Jesi li boravila ikada u hostelu?
- Da, kada sam bila u Nizozemskoj boravila sam s društvom u hostelu i to mi je OK spika. Puno mladih iz raznih zemalja, upoznaš razne ljude, cijene su povoljne...to mi je super.
Jesi li stopirala ikada u životu?
- Jesam dok sam bila mlađa. Danas više ne. Danas i sama vozim i to 'kao muško'. Volim velike automobile, vozim brzo i brzo reagiram. Kad me nešto razljuti znam sjesti za volan jer me to opušta. Obožavam vozit. Jednog dana možda odem vozit rally Paris Dakar. To bi bilo super (haha).
Što visi na retrovizoru u tvom autu?
- Ribica. Mislim da mi donosi sreću
Postoje li neki ciljevi u životu koje želiš ostvariti?
- Želim zasnovati obitelj jer mi je ona najbitnija u životu. Što se glume tiče, smatram da sam tu još na početku te su mnoga ostvarenja tek preda mnom.
Hollywood?
- Voljela bih otići tamo i raditi s njima jer smatram da kao glumica ja to mogu. Tko ima talenta i ideja, mislim da može uspjeti i tamo.
Jesi li ovisna o nečemu?
- Gluma-Hrana-Ljubav
Na što voliš trošiti novac?
- Na sve. Volim počastiti frendove, kupujem svašta...i na hranu naravno. Hrana mi je super. Otkad sam naučila kuhati hrana mi je totalno genijalna. Rastrošna sam u smislu da volim usrećiti sebe i nekog drugog. Lova je za mene kao energija, mislim da je moraš davati jer ako je ne čuvaš za sebe nećeš je nikada ni izgubiti.
Pamtiš li neki savjet oca, majke ili narodnu izreku koje se i danas držiš?
- 'Hrabre sreća služi!' Nikad ne idem na sigurne stvari, uvijek ulazim u neke rizike, činim neke, onako, 'blesave' stvari i to mi je super. I onda mi život donese... jer ga 'pustim'. I dobijem uvijek neke lijepe stvari. Uvijek kad bih bila hrabra, uloženo bi mi se vratilo dvostruko.
izvot
